>
Ovo su okusi i mirisi od najranije moje dobi. Životne i gurmanske. Poseban osjećaj – Mandulata: Bilo mi je to jedno uzvišeno slatko. Koje se ritko radilo u kući.
Ono kućno bilo je lipo, prhko i ukusno, ali (neka mi se bakica ne naljuti), meni je bilo lipše ono kupovno. U moje vrime kupljeno u Bobisa. Bilo ih je 4 u Gradu. Na rivi kod Turista, na početku Kalelarge u Marušića, na kantunu kod današnjeg Civitas sacra, a onda Modnog magazina (uh, tamo sam iša po krafne sa šlagom iz Lege – posebna delicija velikog odmora, ali to je posebna priča), a „veliki“ je Bobis bija di je danas Giro espresso od našega Zlatka.
E, i onda je odlazak po mandulatu bija poseban doživljaj. Davali su ga u kartu, a kasnije su ga pakirali u kartonske kutije. Bila, tvrda ploča, koja naravno nije mogla dočekati da dođe kući. Podililo bi e to s ekipom, sve ono šporkim rukama od frenja ili posli basketa. Ruke crne od „plemenite“ šporkice, ali ništa nije smetalo.
Slatki i slasni mandulat od malo sastojaka ali pun okusa koji su se razlivali po papilama dragog mi Njegovog Veličanstva Nepca. Liti bi se mandulat teke rastopija pa bi se prsti zalipili. U „moje“ vrime sićam se, radija se mandulat s rižinim papirom, a danas se s korama od oblatni, kako se radija i u nas kući. A naš je mandulat skoro isti ka' i taljanski Torrone koji naravno potječe iz „najguzičarskije“ zemlje na svitu – Italije.
Kažu da je napravljen 1441. godine za vinčanje vojvode i vojvotkinje od Milana, Biance Marie Visconti i Francesca Sforze. Tamo se doduše koriste i pistacie i lješnjaci, ali zasigurno je to s one strane Jadrana došlo i kod nas ka' i puno drugih lipih stvari. Možda je baš ovih dana vrime da ga pokušamo sami napraviti, pa makar i pogrišili, uživati u ovom lipom i jednostavnom, ali od mene obožavanom slatkom.
Ušao je mandulat i u kalendar za 2017. koji je radila moja teta Zdravka Najev, rođena Krnčević u izdanju Hrvatske žene. Slikali smo ga u rakamanoj tavaji, e koja je opet posebna priča u mojoj obitelji.
Dakle, ajmo pokušati napraviti mandulat:
Bajame popržiti i krupno narezati. Od bjelanjaka izraditi čvrsti snijeg. Lagano dodavati šećer i dalje miješati. Med dobro zagrijati na pari i u rastopljeni med dodavati bjelanca sa šećerom i kuhati još pola sata uz miješanje.
Dodati bajame i nastaviti kuhati dok se smjesa ne počne odvajati od stjenke posude.
Na dno padele staviti oblatnu, izliti još vruću smjesu, poravnati, preko nje staviti drugi list oblatne i pritisnuti.
Sutradan rezati ugrijanim nožem na jednake komade.
A evo jedne izjave o minulim slasnim vremenima: "Još i danas osjećamo mirise koji su se širili na ulasku u Kalelargu, a dolazili iz 3M slastičarne (Marušić, Mudronja i Merlak). Nikad više onog mandulata!”
Željko Krnčević
© 2024 Morski HR. Powered by Ghost & Staticweb.dev